I kad bi htjeli, novembarsku maglu ne možemo rastjerati iz naše doline. Voljeli je ili ne sve je uzaludno. Kada se ona prilijepi za obale Lima, dok se sama ne digne nemoćni smo. Ali ova, politička, beranska magla nije toliko snažna. Pitanje je samo, šta nakon nje- razvedravanje ili ćemo se probuditi u tami!
Ako na maglu, na svu sreću, ne možemo uticati, jer, ovakvi kakvi jesmo, da možemo i to, bila bi još gušća, teža, hladnija, na trenutnu političku maglu, možemo uticati. I možemo je razgrnuti. I to bi trebali uraditi što prije. Što prije, to bolje. Za sve.
Trenutno, politička magla u Beranama je još gušća od ove prirodne. Tolika je da se „ne vidi prst pred okom“. Jedva se nazire razlog zbog čega je sada i prisutna, kad joj vrijeme nije. A kroz sada prisutnu maglu u Beranama ne vidi se razlog njene prisutnosti. Jasan je bio tokom sunčanih ljetnjih dana. Sada se samo nazire razlog pojave trenutne političke magle u Beranama- čuvena, neuspješna rotacija na mjestu predsjednika Opštine.
Prevedeno na rječnik običnih smrtnika, neuspješna borba za fotelju. Ili, ako hoćemo uljudnim političkim rječnikom da se izrazimo, „sjaši Kurta da uzjaše Murta!“
Kroz ovu maglu, sada jedva naziremo da ulicom gmiže živo biće. Vjerovatno se krećući na partijski sastanak ili predizborni skup. Na kojem će to biće, ponovo, slušati i gledati maglu! I tih bića koja se samo naziru, a ne vide, baš je puno. Sada i ovdje, svi su političari. I to oni „rasni“. Nažalost, samo za dalje prosipanje magle. A takvi su jednostavno srasli sa funkcijama. Partijskim ili opštinskim. Nastalim od laži, praznih priča i javašluka, kojim je godinama obavijen ovaj nekadašnji grad, a danas samo opština.
Vjera da će dunuti neki svježi vjetar i rastjerati ovu opaku maglu, ovdje je sve tanja. Kod građana, čak, postoji opravdan strah, šta će se u tom slučaju ukazati u Beranama. Kada se raziđe ta magla. A već sada je sigurno, u tom slučaju nećemo vidjeti otvareni aerodrom, ni ponovo otvorenu autobusku stanicu, ili izgrađeni prečišćivač pitke vode vrijedan četiri miliona eura. Ni desetine kilometara novog asfalta, ni razduženu opštinu, ni službenike i činovnike kojima se ne duguju plate. Nećemo vidjeti fudbalski klub u Prvoj ligi, ni rukometaše kao šampione države, ni stotine studenata koji, opet, šetaju beranskom ulicom, a svega toga je bilo u ovom gradu do prije desetak godina.
Jer, nakon što je pobrojano uništeno, u političkoj magli o tome smo slušali obećanja. Tokom kampanje za prethodne izbore. I izbore prije njih. I onih prije tih... Tako, već deceniju.
Mnogi od onih koji će naredne nedjelje glasati na lokalnim izborima ne žele da se politička magla razgrne. Kako nas, pri vidljivosti, umjesto obećanog predizbornog trabunjanja ne bi dočekali dugovi Opštine od preko 25. miliona eura. Ni višak zaposlenih u lokalnoj samoupravi izražen u stotinama građana. Ni blatnjavi putevi, ni mutna voda sa gradskog vodovoda, ni fudbalski klub koji „melje“ protivnike u prestižnoj Sjevernoj regiji, ni...
Zato je i pored velikih uloga ova kampanja anemična. Građani kao da vide da su lokalni političari sami sebi postali cilj i da iz svojih intriga i od borbe za sve ograničenije resurse ne vide dalje od zidova Opštine i javnih preduzeća. Da oni, takvi kakvi jesu, nakon kampanja, čak i ovakvih, prestaju da komuniciraju sa njima, te da rezultati ovih izbora, vjerovanto, neće riješiti ništa. Nastaviće da se presipa iz šupljeg u prazno. Kao što, uprkos svim tadašnjim obećanjima, ni izbori od prije dvije godine nijesu ništa riješili. Čak ni toliko, da se obavi već „čuvena“ rotacija!
No, bilo kako bilo, još jedna predstava tipa „balkanske demokratije“ osmog decembra počinje ili se, možda, ipak, završava. Dvogodišnjim nefunkcionisanjem bivše lokalne vlasti i njenim raspadom, prvi čin je okončan. Zavjesa se spustila. Glavnim glumcima te predstave neka su na čast uloge koje su odigrali u predstavi koja je, ni gora ni bolja, kopija predstave odigrane i 2018. godine, a koju je gledalište, u ovom slučaju građani Berana, plaćalo nastavljanjem iseljavanja, siromaštvom, podjelama i daljim propadanjem grada.
Dekor je i sada isti, samo su rekviziti nešto drukčiji- umjesto nekadašnjih potvrda za sječu šuma, sada se nude ugovori o djelu. Umjesto nekadašnjeg keša na ruke, sada se obećavaju nova partijska zapošljavanja... Dakle, ovog puta je scenografija promijenjena, a predstava je ista od prije dvije godine.Tako se u ovoj predstavi i zavjesa spustila, ali nije pala. Kada padne, biće to i definitivan kraj ovog komada.
Tako, gospodo glumci, vi koji nas već desetak godina usrećujete i uveseljavate u predstavi zvanoj izbori, imajte na umu da ste naučili da igrate samo plagijate. A, ljudima se takvi komadi ne dopadaju! Možda ste prije ove predstave trebali konsultovati nekog od građana i od njih zatražiti mišljenje da li mnogi od vas treba, ponovo, da igrate i u ovom komadu. Jer, kada ste vi na političkoj pozornici, građane je strah!
Strah je toliki, da se čak ne nadaju ni razgrtanju novembarske magle. Plaše se šta će ih nakon nje dočekati. Dnevna svjetlost i nebo. Makar i oblačno. Ili mrkli mrak!
Saša Radunović
